Šri Lanka, bivši Cejlon, je divna zemlja, priroda je bujna i cijela je zemlja zelena od obale do unutrašnjosti. Nepregledna polja čaja, banane i palme naći ćete gdje god se okrenuli.
Šest mjeseci prije već smo razrađivali Šri Lanku pa odustali. Znali smo otprilike što nas čeka i odlučili da prvi put nećemo sami organizirati put. Prepustiti ćemo to nekom drugom. Ipak nam je honeymoon :) I pokazalo se kao dobra odluka! Odlučili smo tražiti ponude lokalnih agencija (20-tak) i odabrati najbolju. Turistička zajednica Šri Lanke (nešto kao naš HTZ) ima na stranici mogućnost da postavite parametre što želite i pošaljete zahtjev. Oni spuste na agencije koje su pod njima i povratno vam se krenu javljati s ponudama.
Prije svega - da odmah napomenem: može se za puno manje, može se drugačije, može se vidjeti više, može se biti više dana. Mi smo se odlučili za ovakav, nama malo drugačiji, a opet aktivni put. Željeli smo malo bolje hotele, vozača-vodiča s autom da nas vodi tijekom cijelog programa, a mi smo postavili kriterije itinerera. Savjetovali su nam što je izvedivo, a što ne s obzirom na dužinu putovanja, gužve ili vrijeme potrebno za dolazak na atrakciju. Nakon naporne i detaljne razrade, odlučili smo se za agenciju Jetwing koja je među najvećima (i skupljima). U ponudi su bili uključeni smještaji 10 noćenja u hotelima 4* i 5* na bazi polupansiona, vodič-vozač koji priča engleski sa privatnim automobilom, troškovi goriva i cestarina, smještaj za vodiča, lokalne takse, karta za vlak Nanu Oya–Ella prvi razred i usluga 24/7 konzultanta za vrijeme cjelokupnog boravka na Šri Lanci, voda svaki dan. Agentica je bila dostupna za sve upite i savjete, napravila nam je tražene promjene tijekom puta kako smo se predomislili i sa cijelom organizacijom smo bili zadovoljni. Vozač-vodič nas je dočekao na aerodromu i bio s nama cijeli put. Bio je to bivši profesor u mirovini, vrlo dobar vozač, s znanjem jednostavnog, ali sporazumljivog engleskog, s velikim znanjem o kulturi, vjeri, znamenitostima i životu. Za mlađe generacije i one aktivnije – tražite unaprijed nekog mlađeg ako želite neke „luđe“ stvari vidjeti i probati. Na dobrodošlici smo dobili ogrlice od školjaka i vrećicu s programom, ručno napisanom zahvalom agentice i poklonom. Vizu možete izraditi online, odmah je dobijete na mail.
Itinerer
Millennium Elephant Orphanage – Dambulla – Polonnaruwa – Minneriya NP – Anuradhapura – Sigiriya – Matale – Kandy – Nuwara Eliya – Ella – Yala NP – Koggala – Galle – Mirissa – Kosgoda – Colombo
Šri Lanka, bivši Cejlon, je divna zemlja, priroda je bujna i cijela je zemlja zelena od obale do unutrašnjosti. Nepregledna polja čaja, banane i palme naći ćete gdje god se okrenuli. Koliko je divna toliko je i siromašna. Infrastruktura je u povojima. Veliki gradovi se razvijaju, no sve uokolo orijentirano je razvoj uz glavnu prometnicu. Sporednih cesti baš i nema, to su više zemljani i šljunčani putevi. Svi se bave nekom vrstom prodaje, najviše je malih sklepanih dućana sa tisuću i jednom nepotrebnom stvari. Pate za blještavilom i šarenilom koje si malo njih može priuštiti, pogotovo za svadbe. Reklama i dućana za organizaciju svatova ima posvuda, a torte u izlozima govore – što veća to bolja. Svako selo i manji grad izgledaju isto – zbrda-zdola. Nema nikakvih planova za urbanizaciju niti plansku gradnju, a na bolje kuće i zgrade ćete naići samo u većim gradovima.
Tri četvrtine stanovništva su Singalezi budisti pa stoga pripazite barem na najosnovnije kulturološke razlike: u hramove i na sveta mjesta morate ući bosi ili u čarapama, nikad ne okrećite leđa Buddhi – nema fotografiranja na taj način. Žene moraju biti prekrivene – duge haljine, suknje, hlače, majice najmanje kratkih rukava, glava se ne treba prekrivati. Muškarci moraju imati hlače barem do ispod koljena. Ako želite odati počast Buddhi ispred njegovog kipa sklopite ruke ispred prsa i lagano se naklonite. Na taj se način i pozdravlja na Šri Lanci uz riječ „Ayubowan“ (Dobrodošli).
Ljudi i djeca su divni, svi se smiju i svi djeluju jako sretno. Nemojte ih fotografirati prije nego ste ih pitali da li smijete. Svi hodaju bosi ili u japankama, po asfaltu, blatu, pijesku, šljunku. Djeca se igraju posvuda starim podrapanim loptama i sklepanim biciklima. Nemaju mobitele ni igrice. Škole su otvorenog tipa, nema vrata ni prozora. Tradicionalna ženska haljina je saree, a muška suknja sarong, često ćete ih vidjeti u tome. Ljudi su dobri, pomoći će vam, a na obali su već malo prefrigani u cilju da vas navedu na svoj štand i da vam nešto prodaju. Na obali se sve više razvija turizam, a samim time kreću otvaranja za zarade na sve moguće načine.
Vrijeme
Posjetili smo Šri Lanku početkom veljače, dakle u sezoni ljeta. Temperature se nisu spuštale ispod 30 stupnjeva, prosječno je bilo 32-34 u hladu. Od ranog jutra je jako sparno. Očekujte da ćete čim izađete van biti mokri od glave do pete. Stoga za svako penjanje, pješačenje, hiking krenite rano ujutro da se popnete do izlaska sunca. S razlogom se na Adams Peak kreće usred noći. Mi smo na Little Adams Peak krenuli oko 06.30 da bi do 07.10 došli do vrha. Čim izađe sunce i već nakon 09 sati kreće sparina. Mjesec dana prije nego smo došli nije pala kap kiše. Mi smo sletjeli na otok i četiri dana za redom je padala kiša. Ne cijele dane, ali na mahove i baš onda kad ne treba. Rekli su nam da je ovo iznimka, ali da je Šri Lanka zbog svog položaja jako promjenjivog vremena cijele godine, a pošto smo donijeli kišu to je navodno sreća J A kad padne kiša, i razvedri se na kratko, sva vlaga se digne u već postojeću. I više ne znate da li se cijedite od kiše, vlage ili temperature. U sredini otoka, u brdima je nešto ugodnija klima. Pogotovo navečer. Onda je čak i prohladno.
Hoteli
Osrednji hotel, zapeo u nekom dobu '60-ih, kojem bi trebala renovacija, ali za jednu noć za prespavati nakon dugog leta i dolazak usred noći bio je ok. Restoran je mali i više liči na neku zalogajnicu, ali pronađe se nešto za staviti u kljun.
Lijep hotel kraj jezera s lijepim sobama, ali ne baš tako lijepom kupaonom (prljav zastor od kade i kada), osoblje je ljubazno, imaju mali bazen, i hrana je dobra.
Dobar hotel s pristojnim sobama i ok hranom. Jedini minus mu je lokacija koja je u maloj visokoj uličici pa bi bilo dosta pješke do grada.
Divan hotel s lijepim sobama, prekrasnim pogledom na zelene brežuljke, velikim bazenom i odličnim restoranom. Restoran je velik sa najvećom ponudom hrane od svih hotela u kojima smo bili, dodatno uz kuhare koji će vam spremiti jelo na licu mjesta. Tip: kad izlazite van iz sobe, zatvorite vrata/prozore – mi nismo pa su nam ušli majmuni u potrazi za hranom / iako jako paze na njih, ali prefrigani su.
Ova ljepota se ne da opisati, ovo morate doživjeti. Prekrasan ekološki resort okružen poljima čaja, prekasno osmišljenim konceptom rada i s nevjerojatno uslužnim osobljem. Doručak je švedski stol, večera a la carte uz posluživanje. Kažu da je ovo najbolji hotel u Šri Lanci – isprobajte zašto, makar na jednu noć. Ako ćemo se ikad vratiti na Šri Lanku, vraćamo se tamo.
Na prvu izgleda jako lijepo, ali kad krenete prema sobi i ne baš tako. Ovdje se ne bi vratili. Hotel ima open concept pa po hodnicima možete sresti male guštere, leptire, komarce i slične leteće i gmizajuće živine (nije bilo zmija). Imaju i drugi pa nije bilo ovako. Restoran je loš i loš je izbor hrane, s obzirom da su bazen i livada ispred rižinog polja, a terasa restorana ispred bazena, navečer ima jako puno buba, a meni je vrana doletjela na stol i ukrala svašta s tanjura pa mi se sve gadilo nakon toga….Soba nam je bila mala s problematičnom klimom.
Ulaz, lobi i recepcija će vam na prvu govoriti da ste u nekom luksuznom hotelu, ali nije baš tako. Sobe su relativno velike, ali bi se mogle obnoviti. Restoran ima veliku ponudu hrane, ali nije ništa različita od ostalih hotela. Hotelski kompleks ima malu ogradu preko koje izlazite na plažu i tamo će vas dočekati dosadne prodavačice odjeće i suvenira koje su jako naporne. Jednom kad pričaju s vama stalno će vam se obraćati i mahati vam da dođete tako da vam se uopće ne da izlaziti na plažu poslije.
Lijep hotel, s lijepim sobama i restoranom. Prednost mu je što je na plaži pa možete uživati u kupanju, šetnjom i zalasku sunca. Ležaljke imate i na livadi unutar hotela s pogledom na more i plažu, a zaštitar pazi na sve stvari.
Pristojan lijepo uređen hotel na dobroj lokaciji sa izvanrednim restoranom i jako ukusnom hranom. Doručak je švedski stol, večera a la carte uz posluživanje.
Atrakcije
Koliko je god sve u zemlji jeftino – od hrane i pića, do suvenira , sve atrakcije su poprilično skupe. Najviše novca smo izdvojili na sve ulaznice. A većina stvari čak i nisu samo ulaznice. Uz nju ćete dodatno morati dati nešto vodiču, platiti dodatnu ulaznicu za nešto unutar. Znamo da je safari svugdje skup, a ovdje prvo pregovarate na ulici u nekoj od sklepanih kućica za jeep s kojim idete, onda dođete u NP pa kupujete ulaznicu, ako vodič iz parka dođe s vama morate nešto dati njemu, a onda se očekuje da ćete nešto dati i vozaču. Sve atrakcije pod UNESCO-m su skuplje od bilo kojih drugih u kojima smo bili u drugim zemljama. Kao i za sve ostalo, jedne su cijene za strance, a druge za domaće i jako su velike razlike.
Ovo sirotište za slonove prihvaća one koji su bolesni, koji su radili teške poslove u šumama ili za jahanje. Prvo ćete saznati sve o tim divnim životinjama, a zatim krećete u jednosatnu šetnju s jednim od slonova zajedno s vodičem. Slonovi moraju puno šetati, spavaju samo 2-3 sata dnevno, a čak 16 provedu hraneći se. Tijekom šetnje ćete upoznati njihovo normalno ponašanje u prirodi, nahraniti ih i vidjeti kako se hrane sami te na kraju završiti u rijeci gdje možete slona okupati – to obožavaju. Svaki slon ima svog čuvara – mahuta, s kojim se ajmo reći – sprijatelji i koji mu pomaže da prevlada naučene stvari od prije. To je iznimno teško jer slonovi pamte, a godinama znaju biti iskorištavani za jednu te istu stvari. Pa tako kad vidite slona da se ljulja naprijed-natrag ili lijevo-desno to ne znači da je veseo nego je bio vezan i pokušavao se stalno osloboditi. Taj pokret mu ostane urezan u sjećanje i stalno ga ponavlja dok se ne prilagodi da to više ne treba raditi i da je slobodan. A za to su nekad potrebne godine, pogotovo starijima.
Izlet je prikaz tradicionalnog života kakav je bio nekad, i kakav je još uvijek u nekim selima. Uključuje vožnju na drvenim kolima koje vuku goveda, vožnju čamcem po jezeru i rijeci, prikaz tradicionalne kuće i načina kako spremaju hranu, ručak i vožnju čamcem i tuk-tukom natrag.
Umjesto posjeta Minneriya Nacionalnom parku, vodič nas je odveo u manji. Ja sam silno željela vidjeti puno slonova i male bebe, a on je uspio saznati gdje se trenutno krda kreću te da ih je najviše u Huruluu. I bio je u pravu. Vidjeli smo ih jako puno. I jako puno beba. Predivno iskustvo vidjeti ih u divljini. Očekujte gužve i jako puno jeep-ova na ulazu. Slonovima se približavaju na umjerenu distancu, a neki će čak proći odmah kraj vas.
Ovaj prekrasan hram napravljen je u samim stijenama. Jedan je od najstarijih hramova i najbolje očuvanih. U pet prostorija-špilja ujedno i svetišta ima 153 statue Buddhe. Najveća je duga 15 metara. U jednoj špilji ima više od 1.500 slika koje prekrivaju strop. Posjetili smo Dambullu na Dan nezavisnosti pa je dodatno bila ukrašena, a mnogobrojne su se obitelji došle pomoliti i prinijeti cvijeće.
Drevni grad bio je drugi glavni grad Šri Lanke nakon uništenja Anuradhapure 993. Zovu ga još i Kraljevstvo majmuna zbog Disney-evog dokumentarca i velikog broja majmuna koji se tamo nalaze. Skaču po autima, zvaču antene, ako ne pripazite i ući će u auto, kopaju po smeću…Nemojte ih dirati niti hraniti jer su agresivni, mogu vas ogrebati ili ugristi i jako su pohlepni. Područje grada je jako veliko i trebat će vam puno vremena da ga obiđete. Mi smo išli autom uokolo, možete pješke – ali trajati će, biciklom, tuk-tukom. Predivno isklesani Buddhe iz jednog komada stijene će vas očarati.
Kad Googlate Šri Lanku, većina fotografija će prikazati baš Sigiriyu. Osmo čudo svijeta je jedan od najvrjednijih mjesta. Kompleks palača i utvrda na vrhu ogromnog kamena vrijedni su penjanja. Ja se bojim visine, jedan dio je bio jako scary, ali uspjela sam. Izgleda puno gore i duže na fotografijama nego što je. Dođite rano ujutro, gužve kreću oko 09 sati, a stepenice su predviđene za jedan red gore, jedan dolje i uske su. Navodno odozgora puca prekrasan pogled na okolicu – zelene krošnje drveća poput mora. Navodno zato što smo došli po kiši, penjali se po kiši i došli mokri ko miševi na vrh u magli. Nismo vidjeli ništa. Jedva smo vidjeli ostatke kompleksa. Sve je bilo u gustim bijelim oblacima. Razvedrilo se malo kad smo sišli i otišli na drugu stranu autom, prema daljnjem putu. I toga nam je najviše žao.
Poznata po velikoj bijeloj stupi Ruwanweliseya, Anuradhapura je drevni grad princa Anuradha. Bio je političko i religijsko središte 1.300 godina do invazije 993. godine kada je napušten. U sklopu grada je i sveto drvo Sri Maha Bodhi sa hramom. Platiti ćete dodatnu ulaznicu ako želite do njega. Na tom mjestu ljudi ostavljaju poruke i prinose darove. Posebno je zato što drvo povijesno najstarije drvo na svijetu staro 2.250 godina.
Ovo je najsvetije mjesto u kojem se u zlatnoj relikviji čuva Buddhin zub. Nekoliko puta dnevno održava se ritual, s muzikom, prilikom kojeg se pokazuje relikvija kojoj se ljudi dolaze pokloniti. Gužva je velika, provjerite vremena održavanja obreda (mi smo išli u 19 sati). Ovdje i muškarci moraju biti potpuno pokriveni (duge hlače). Zanimljivo za vidjeti, a hram je prekrasno uređen.
Ovo je jedini hram koji je bio besplatan! Do njega vodi duga drndava cesta, ali je jako lijep i ima jako malo turista. Zanimljiv je zato što je mix hinduističke i budističke arhitekture.
Zadiviti će vas ogromni Buddhe isklesani iz ogromne stijene. Ne znaju još sa sigurnošću tko je, zašto i kako to napravio, ali impresivno je. Osjećate se tako mali naspram njih.
Heritage Spice and Herb Garden
Provest će vas kroz vrt, objasniti za što je koja biljka dobra, predstaviti svoje proizvod i na kraju ćete završiti u skupom dućanu. Informacije su o biljkama su super, ali nemojte ništa kupovati. Objašnjenje zašto je niže pod Shoppingom.
Planinsko centralno područje otoka poznato po uzgajanju čaja. Sam grad nosi nadimak Mala Engleska jer je jedini u kojem je najviše sačuvanih građevina britanske vladavine koje su sada hoteli i restorani. Obavezno svratite na tržnicu prepunu mirisa, boja i okusa, sa hrpom nepoznatog voća i povrća.
Obilazak tvornice je besplatan. Ne očekujte neku fancy modernu tvornicu – sve je jako staro, ali radi. Saznajte koliko vrssta čajeva ima, i koje su razlike. Ovo je tvornica koja radi svoje čajeve, nisu blenderi. Čajevi su jako fini i kupili smo ih nekoliko. Nakon saznavanja procesa dobivanja čaja od uzgoja do šalice, počinjete više cijeniti ovu granu i znate opravdati cijenu.
Još jedan safari, ovaj put u potrazi za leopardima. U parku ih je 25, ali mi ih nismo uspjeli vidjeti. Naš vodič je htio cijelo vrijeme sve fino za nas pa je tako uz vozača jeepa doveo i službenog vodiča od Parka. Bez pitanja, al dobro…Ispostavilo se da je dečko jako drag, jedan je od brojnih volontera koji rade u parku za jako male novce mjesečno. Studira i san mu je otići raditi u Serengeti. Zna jako puno o životinjama i jako je dobar spotter. Tako da nam je bilo zabavno tražiti krokodile, paune, iguane, tukane…
Ako želite vidjeti prave ribare, morat ćete se ustati jako rano i tražiti ih na nepoznatim mjestima uz obalu. Svi ostali su tamo samo radi turista. Izaći će i popesti se na štapove, glumiti da ribare i da ih fotografirate – za novce. Ja sam ih fotkala sa plaže malo dalje od one na kojoj su oni bili. Isto je i sa ženama koje beru čaj. Ako ih ne ulovite dok ne gledaju ili iz daljine, tražiti će vas novce za fotografiju.
Sve to skupa nije velik novac – 5 ili 10 kuna, ali na 11 dana, po nekoliko puta dnevno…skupi se. Prvo vam je ok i malo i ne čini se tako, ali kad krenete zbrajati...jednom, drugom, deseto u krug.
Jedini grad koji liči na Europu. Očuvane su zgrade i ostaci utvrda i vojnih zgrada za vrijeme vladavine Nizozemaca i Portugalaca. U njima su sada muzeji, suvenirnice, restorani i lijepi kafići. Uz plažu se nalazi lijepi svjetionik, a možete zaviriti u dvorišta i šetati ulicama i rubovima utvrda.
Osim što ima prekrasne duge pješčane plaže, Mirissa je navodno jako lijep mali grad koji nismo stigli vidjeti.
Promijenili smo našu unaprijed dogovorenu agenciju za promatranje kitova na ovu, na temelju recenzija pročitanih na Tripadvisoru. I bili smo jako zadovoljni. Brod nije pretrpan, bilo je oko 40 ljudi na dvije razine. Kapetan i posada su izuzetno profesionalni i poštuju životinje. Pokušavaju razmišljati kao one u svojoj potrazi, i ne idu vrlo blizu, tako da životinja može ostati na svom putu. Izlet je trajao oko 4 sata od ranog jutra (prije zore). Za vrijeme putovanja dobili smo doručak, puno voća i pića. Članovi posade se druže s putnicima, razgovaraju sa svima i odgovorit će na sva vaša pitanja. Vidjeli smo sedam kitova - plave i lažnog kita ubojicu, a dva su izronila vrlo blizu našeg broda. Dva puta smo sreli veliku skupinu dupina od oko 1.000 u grupi. Obilazili su naš brod, skakali iz vode i nakratko su nas slijedili. Nevjerojatno iskustvo!
Ovo nam je bilo u programu, došli smo tamo, i odustali. Činilo nam se previše novaca za ono što nude. Brodići nemaju tende, a vani je bilo +800. Ništa spektakularno osim drva mangrova koja smo već vidjeli. Nije vrijedilo 600 kn.
Na Šri Lanci se jedu kornjačina jaja. S obzirom na veliki broj ljudi koji ih konzumira, kornjače su bile pred izumiranjem. Uz činjenicu da samo jedna od sto mladih kornjača preživi ulaskom u more, ovi ljudi rade na tome da ih preživi što više. Plaćaju ljudima da prate kornjače i kad izlegu jaja na plaži da ih iskopaju i donesu k njima. Oni se brinu o njima da se izlegu, ojačaju i onda ih noću puštaju u more. Brinu se i o bolesnim i slijepim kornjačama. Divan mali projekt, jedan od mnogih uz obalu.
Glavni grad prepun ljudi, prometa i glasne muzike. Svi nešto prodaju, postoji kvart u kojem svaka ulica ima jednu vrstu trgovina. Najduže su one s materijalima svih vrsta i nakitom. Neobični mirisi street fooda izmiješani sa mirisnim štapićima, ludom muzikom i trubljenjem s ulica biti će vam iskustvo za pamćenje. Grad je ujedno i veliko gradilište i predviđaju da će kroz par godina postati novi Singapur. Kinezi ulažu ogromne novce i grade na veliko posvuda. Posjetite Crvenu džamiju, budistički hram, promenadu uz more… Tip: u Crvenu đamiju možete ući na poseban desni ulaz za turiste. Moći ćete vidjeti samo dvorište, a žene će prije ulaska morati obući njihovu dugu haljinu i pokriti glavu/kosu. No vrijedi, jako je lijepa i neobična.
Hrana
Hrana je jako ukusna. Iako ja imam probavnih problema i moram paziti što jedem, probala sam većinu njihove hrane i sve mi je bilo fino. Prehrana se temelji na curryu u svim mogućim oblicima – meso, povrće, voće, riba…sve se iskorištava. I nekoliko vrsta riže za prilog. Curry jedu i za doručak. Probajte one neobične od banane ili od palminog cvijeta, a svakako vam preporučam ribu u unutrašnjosti i na obali, gdje još svakako dodajte rakove i školjke. Tako slasne dugo nisam jela. Vodič nam je rekao da nas ne želi voditi u njihove lokalne restorane jer ne bi izdržali razinu ljutine te da nisu dovoljno čisti za naše standarde. Vjerovali smo im s obzirom na to što smo sve vidjeli uz put. I da – sav taj curry svugdje i stalno postane malko dosadan nakon nekog vremena. Ista ili slična jela se nude u hotelskim i strancima prilagođenim restoranima. Tjesteninu pokušavaju napraviti u nekim talijanskim verzijama, ali daleko su od toga. Čak i najjednostavnija sa rajčicom je bljutava. I još nešto: kad vam kažu da nije ljuto – ljuto je. Kolači im isto ne idu – ili su preslatki ili su premasni. Ali je zato voće božanstveno. Jednostavno ima drugu dimenziju okusa. Moj želudac na podnosi ananas u našim krajevima; tamo sam ga jela svaki dan. Inače, cijena jednog cijelog je oko jedne kune, a jedan kokos oko 50 lipa. Voća ima u izobilju, većinu ni ne znamo što je, imaju 64 vrste banana i najviše jedu male koje nisu toliko slatke, ali su kremaste i meni osobno finije.
Kavoljupci preorijentirajte se na čaj jer kava ništa ne valja. U većim gradovima ćete naći neki svjetski lanac poput Costa Coffee ili Illy u nekom kafiću, ali većinom – ne, to nije kava. Čaj je već sasvim druga priča. Zemlja čajeva ima ih u izobilju i svim mogućim i nemogućim varijacijama na temu. Zeleni, crni, bijeli, sa cvijećem, voćem, čokoladom, jaki, slabi…sigurno ćete naći neki koji će vam se svidjeti. Probajte i herbal tea – biljni čaj u ayurveda centrima ili biljnom vrtu, jako su neobični i fini i – navodno – jako zdravi. Ako još niste probali piti kokos – probajte, ali ne očekujte čudo. Meni je to i dalje nema polubljutava vodica, jedino je fora držati ga i piti iz slamke. Ako ga pijete, probajte ga na obali, tamo su bolji zbog više sunca. Vodu nikako nemojte piti iz slavine, već samo flaširanu. Jeftina je, kao i sva ostala pića u trgovinama. Uživajte u finim bezalkoholnim koktelima – rade ih sa svježe iscijeđenim sokovima. Alkoholne ćete naći u barovima i hotelima jer oni nisu baš narod koji pije.
Ručali smo u restoranima u sklopu obilaska unaprijed dogovorenim od strane agencije tj vodiča – on nas je vodio svugdje. Mi smo napravili iznimke za dva restorana jer nam je bilo dosta currya i možemo ih preporučiti: Bedspace Kitchen na plaži Unawatuna ima prefine burgere i još bolje limunade i svježe cijeđene sokove, a Papa Mango u Mirissi ima tjesteninu s morskim plodovima i ribom to die for! Bila nam je želja otići i u slavni Ministry of Crab, ali ponestalo im je rakova i moj muž nije našao ništa za jesti na menu-u. No i da je i da je bilo rakova – ipak je malo preskupo za nas.
Promet
Hm…jedna riječ: kaos. Kakav kaos? Samo na jednom manjem dijelu od obale do Colomba postoji autocesta, a novoizgrađena dionica uskoro će biti puštena u promet. No, u ostatku zemlje postoji samo jedna cesta koja vodi cijelim putem. To objašnjava sporost prometa i vrijeme koje je potrebno da dođete od jednog mjesta do drugog. Voze britanski, nama suprotnom stranom. Cesta ima jednu malo širu traku u svakom smjeru. Rasvjete po noći nema, osim u centrima sela, gradova. Oznaka ima ili nema, nisu sve na engleskom. Noviji automobili su samo oni od turističkih agencija i bogataša kojih je malo. Sve ostalo je otpad koji još radi, a Indiji više ne treba. Autobusi su kraljevi na cesti. Ne staju i svi im se miču. Svaka radnja u prometu označava se trubljenjem – pretjecanje, stajanje, parkiranje, skretanje…sve. Glava vam zvoni danima od toga. Još nekako po putu i u selima, ali u gradu…to morate doživjeti. Vratite se doma s osmjehom na licu J Svi pretječu sve stalno i svugdje u svim smjerovima. Primjer situacije: vozite se, krene vas pretjecati tuk-tuk, koji pretječe auto, iza vas trubi kamion, a u susret vam ide tuk-tuk i auto, iza kojih je podivljali vozač autobusa koji je sjeo na trubu. Adrenalin od osjećaja da ćete se sudariti vam juri od peta do glave stalno. I to je sve pod normalno, svakodnevica, ništa čudno. Prometne statistike im nikako ne idu u prilog – bolje ih nemojte ni proučavati. A uz sav taj đumbus, uspjeli smo nabrojati 12 životinja koje šeću po cesti. Psi su najbrojniji. Svakih par metara ih je nekoliko. Svi ih čuvaju, svi su oni nečiji, svi ih hrane, svi čekaju da se lijeno dignu i pomaknu pola metra da možete proći. Zašto? Jer čuvaju kuće i sela, javljaju kad dolaze velike životinje i tjeraju majmune. Od najmanjeg mungosa do slonova, na putu ćete sresti svakojaki životinjski svijet. Čak je na autoputu ogromni znak da pripazite na paune na cesti. Nemojte voziti po mraku, pogotovo ne na rutama kojima prolaze slonovi. Nije osvjetljeno, a ne želite ih sresti kako prolaze cestu u mraku. Kaos je to na koji ćete se ipak nakon dva dana naviknuti. No, uz sve to, naš iskusni profesor se izvukao iz svake situacije, i nismo zaradili niti jednu ogrebotinu, a kamoli neku drugu lošu situaciju. Zbog takve infrastrukture, nije niti moguće da promet normalno teče. Ako ne uzmete auto i iskusnog vozača, putovanje javnim prijevozom moglo bi trajati puno puno duže i računajte na to pri planiranju obilaska mjesta i atrakcija. Autom je sporo, a kamoli bilo čime drugim.
U našem programu je bilo mnogo stvari za obići i zbog toga smo jako puno vremena proveli u autu. Dodatno, njima je čudno da stranci žele hodati. A mi smo umirali od želje da pješačimo, jer nismo naviknuti niti kod kuće, a još manje na putovanjima voziti se svugdje. Mjesta su jako udaljena jedna od drugih, a i ako nisu, cesta je ili zavojita ili prometna tako da će vam za neku dionicu koju bi kod nas prošli za 30 minuta tamo trebati barem sat vremena.
Nismo se vozili autobusom, a tuk-tuk smo koristili samo par puta za kratke dionice. Kažete im kud želite ići i onda pregovarate o cijeni. Svugdje će vas zaustavljati i pitati da li želite prijevoz.
Ono što nemojte nikako propustiti je vlak. Ako nigdje ne susretnete turiste, onda ćete ih naći na željezničkoj stanici. Naša dionica je bila Nanu Oya – Demodara/Ella, najljepši dio zemlje gdje pruga prolazi poljima čaja koja se prostiru poput zelenih valova. Vlak vozi sporo, tako da i vi možete imati Instagram fotku kako visite iz vlaka držeći se samo za rukohvate i ako vas je strah (kao mene). A možda vam i najbolja od svih ispadne tako da vam se ne vidi lice već vjetar u kosi J Po putu ima mnogo tunela, koji su kratki. Iako smo se bunili jer smo od agencije tražili karte za drugi razred (jer smo htjeli doživjeti vlak kao lokalci) ipak nam je na kraju drago da su nam uzeli karte za prvi razred. Karte su koštale 12 eura za dvoje, a osim razlike u cijeni ona vam donosi komfor – u vagonu će biti ljudi koliko je sjedišta (30-tak) i nitko više, klimu glume ventilatori, a na kraju je veliko panoramsko staklo. Kondukter će paziti da nitko drugi ne ulazi unutra, a u teretnom vagonu do prvog razreda moći ćete provesti cijelu vožnju sjedeći ili stajući na vratima. Kondukter je super, reći će vam kad i gdje ćete moći vidjeti vodopade, kad kreću tuneli, na kojoj je strani kad ljepše biti. A druga i treća klasa – to je priča za sebe. Zamislite divan sparan dan, 32 u hladu, stari vlak u kojem dvoje sjedi nasuprot dvoje, a između njih četvero se naguralo još četvero koji stoje cijelim putem i nemaju kuda, jer je svaki milimetar vlaka ispunjen ljudima. Nakon par stanica, lokalci više nemaju kud ući u vlak jer ne stanu, a na stanici u Elli nećete vjerovati da toliko ljudi stane u vagone kad krenu izlaziti van ko mravi. Jedina razlika od Indije je što se (za sada) ne voze na krovu vlaka (zbog tunela). Vožnja je prekrasna. Ja sam sjedeći na stepenicama na vratima zamazala svu odjeću na crnu masnoću za podmazivanje, ali me baš briga jer sam jako uživala promatrajući zelenilo, mašući ljudima u poljima i djeci na puteljcima. Predivno iskustvo!
Shopping
Ayurveda pripravci – kao što sam već napomenula, kupite ih u nekom običnom dućanu ili drogeriji, puno su jeftiniji.
Kozmetika – za onu finu, luksuznu i skupu vrijedi otići u Spa Ceylon Luxury Ayurveda - lanac trgovina i spa salona za bogatije. Priuštite si kremu od djevičanskog kokosa ili balzam od ananasa i manga. Ovaj luksuz je jeftiniji od Elizabeth Arden i Pete avenije.
Čaj – ne vraćajte se bez čaja :), a najbolje ih je kupiti u dućanu u sklopu tvornice čaja, velik izbor po prihvatljivim cijenama
Suveniri – za suvenire se uvijek morate cjenkati po štandovima. Inicijalno su dosta skupi. Najveći izbor s fiksnim cijenama i lijepim suvenirima našli smo u Colombu u Laksali - Government Handicrafts Emporiumu.
Saree/sarong – išla sam isprobati saree da me nauče kako se uopće stavlja. Saree vam naprave na licu mjesta, u trgovinu dođete i birate materijal koji želite, a zatim vas omotaju i izmjere koliko ga treba i zašiju vam ga. Nisu jeftini, pogotovo ako želite finiji materijal. Cijene se kreću od 200-300 kn na dalje, svileni, sa zlatni i srebrnim nitima, ukrasima idu i po nekoliko tisuća kuna. Nisam ga kupila jer ne znam gdje bi ga ovdje imala priliku obući. Zato sam u najobičnijem dućanu sa odjećom ugledala natpis za rasprodaju i kupila muški sarong – dugu suknju s uzorkom koju još moram naučiti omotati oko sebe J I to za 16 kn – dobar shopping! Cure u dućanu su umirale od smijeha dok sam ga isprobavala – ne zato što sam žensko i želim mušku suknju, nego zato što sam za njihov pojam jako visoka. One su mi sve bile do ispod ramena, a ja imam samo 180.
Začini i sl – i bez toga se ne vraćajte. I ne kupujte ih u biljnim vrtovima ili delikatesnim trgovinama nego na policama običnog dućana. Tamo ćete naći sve moguće vrste curry-a, ljutih papričica, cimet (u štapićima – oni ne vole onaj u prahu), kurkumu, garam masalu, korijandar, kardamom, kokosovo ulje, palmin šećer, papadam…mi smo natrpali košaru i sve platili 120 kn.
Drago kamenje – plavi safir na kruni Kraljice Elizabete i prsten Lady Di sa safirom optočenim dijamantima je upravo sa Šri Lanke. Kopiju tog prstena (iste vrijednosti) sam držala drhtavo na prstu. Ako volite nakit, na pravom ste mjestu. Mi smo pogledali film o iskapanju, prošli kroz mali muzej i upoznali se sa vrstama dragulja na otoku te proveli neko vrijeme u draguljarnici Opanima Gems and Jewellery koji će vam, ako nešto kupite, dati certifikat za razliku od mnogih preprodavača. Pazite što kupujete i gdje, pitajte za certifikate – ako vam ih ne izdaju i ako nisu licencirani i nisu priznati od strane Sri Lanka Gem & Jewellery Authority pitanje je da li su pravi dragulji. Možete pregovarati o cijeni, pogotovo ako uzimate više stvari. Možete tražiti da vam izrade nešto po vašoj želji na licu mjesta – odmah ako je jednostavnije ili po narudžbi ako se radi o kompliciranijem nakitu. Ja nisam baš nešto zagrijana za nakit, ali ima lijepih finih stvari, jednostavnih i s ukusom.
Školjke i koralji – naći ćete ih puno na plažama i možete ih skupljati, kao i pijesak. No, ako nakon Šri Lanke idete na Maldive, nemojte ni započeti. Jer ćete tamo sve ostaviti na granici. A nemojte niti kupovati kipiće bude jer će vam i to zaplijeniti. (idete iz budističke u muslimansku zemlju).
Ostalo
Mnogi putuju samo radi zdravlja, novih načina poboljšanja zdravlja, psihe, unutarnjeg mira…Proučavala sam ayurvedu prije puta i u njoj pronašla neke zanimljivosti koje bi mi koristile. Tražili smo savjet agencije i naglasili su nam da je ayurveda najbolja oko Habarane zbog blizine šuma i dostupnosti biljaka od kojih se rade ulja. Zamolili smo našeg vodiča da nas odvede u neki centar jer bi htjeli masažu. Yoga Veda Asapuwa u Habarani je malo mjesto, kućica u dvorištu u kojem prakticiraju masaže i yogu. Sami rade ulja od uzgojenog i u šumi ubranog bilja. Odabrali smo masažu cijelog tijela i parnu komoru. Ušli smo u hodnik s nekoliko odvojenih prostorija, bez vrata, ulazi prekriveni tkaninama. Unutra dva stola za masažu prekrivena debelom prozirnom zategnutom folijom. Masni podovi, prljavi zidovi…više liči na neke sobe za ispitivanje ;) Skidate se do gola i daju vam neku crvenu potrganu krpu kojom se omotate i sjednete na neki mali drveni klimavi stolac jedan nasuprot drugome. I pitate se – šta je nama ovo trebalo?!? Želim pobjeći glavom bez obzira, najradije u onu komoru u kojoj te otuširaju svim mogućim antibakterijsko-virusno-svemogućim tekućinama. Dolaze maseri, curička nepunih 20 za mene i muškarac preko 50 za muža. (ovo sad zvuči čudno LOL). Ne znaju beknuti engleski osim Hello. Izliju vam ulje na tjeme i kreće prvi dio - masaža glave. Zaboravite i na prljave podove i zmazane zidove. I legnete na tu foliju i odjednom kao da se u najluksuznijem spa centru. Masaža je divno opuštajuća. Nakon sat vremena, sporazumijevajući se rukama i nogama, odvode vas u drugu prostoriju gdje legnete u drvenu komoru na metalni rešetkasti krevet posut suhim lišćem i travama. Glava vam ostaje vani, a tijelo vam se pari. Doći će vas svako malo pitati da li ste dobro (You ok?). A nakon izlaska slijedi najneugodniji dio – ne daju vam da se sami očistite od lišća koje je ostalo zalijepljeno za vas – ne, ne, to će napraviti maserka i cura zadužena za komoru. I to nije sve. Onda će vas još i obrisati. A nakon oblačenja, posjest će vas i reći vam da duboko dišete, odmorite i popijete biljni čaj koji vam donesu.
Ako imate ozbiljnijih problema sa čistoćom možda ovo nije mjesto za vas. Iskreno – ja ne znam kako sam to preživjela, ali nakon nekoliko dana jednostavno sam si napravila klik u glavi i krenula „go with the flow „ ili bi si uništila put. Da li bi ponovila – da. Večer je bila opuštena i divna, a zaspali smo ko bebe.
Uz ayurvedu nekako srodno idu biljni vrtovi – herbal gardens gdje se pripremaju pripravci i ulja na načelima holističke medicine (ayurvede). Kroz njih će vas provesti i objasniti vam što svaka od dvadesetak biljaka donosi za zdravlje, po čemu je posebna i čemu pomaže. Stalno će vam naglašavati da vam ne žele ništa prodati već objasniti što čemu služi, a da vi onda odlučite da li biste našli primjenu za vaše zdravlje, ljepotu, poboljšanje. Ali na kraju završite u trgovini. I to jako jako jako skupoj trgovini. Nadala sam se da ću tamo kupiti ulja dragim osobama za suvenire (sandalovina, djevičanski kokos), bili smo zainteresirani za detox programe i najviše za moj bolesni želudac, ali smo od svega, osim za moje zdravlje odustali. Bočicu pripravka Natural Asamodagam Spirit od 385ml platili smo više od 200 kn! Nakon izlaska požalili smo se našem vodiču, koji je shvatio da nam je tamo sve bilo preskupo i da nismo ništa kupili, pa je nekoliko metara dalje stao u drugom centru i vratio se sa sličnom bočicom s objašnjenjem da su za njih cijene drugačije i poklanja mi ju za zdravlje. A koliko su drugačije cijene saznali smo zadnji dan sasvim slučajno. U glavnom gradu Colombu ušli smo u najobičniji dućan po vodu i na dijelu kozmetike i zdravlja pronašli istu takvu bočicu, sa istim sastojcima i istom namjenom za – 5 kn! I da nadodamo da možda u onom centru imaju vlastitu malu proizvodnju i da koriste čistije sastojke i ulja opet je razlika u cijeni astronomska. Ali nije, okus je potpuno isti, sastojci su isti – čak su i bočice iste samo imaju drugačije etikete. I svi su prirodni bez alkohola i umjetnih boja sa 100 posto prirodnim sastojcima po načelima ayurvede. Dakle još jedan od primjera – oderi stranca na najjače.
Nakon nekoliko dana sam shvatila da mi je nešto skroz čudno – nisam vidjela nikoga da puši. Rijetki se odaju duhanu i cigaretama. Skupe su, a i religija im kaže da se ne odaju alkoholu i duhanu. Umjesto toga neki ipak imaju gadnu naviku – žvaču listove biljke betel, same za sebe ili s duhanom, oraščićima, pastom od limete ili drugim biljkama što je slično žvakanju duhana. To žvakanje proizvodi krvavo crvenu boju koja im oboji usta i zube, a oni koji žvaču stalno pljuju po cesti pa to izgleda degutantno. Ne znam jel gore vidjeti to ili njihove krvavo crvene zube i usta kad se nasmiju. Poroci…isti samo drugačiji.
Nacionalni sport im nije kriket ako ste to odmah pomislili, iako ga jako vole, već odbojka pa ćete na svakoj plaži naći razapetu mrežu.
Među najfotografiranijim dijelovima Šri Lanke, a pogotovo na Instagramu, nalazi se ljuljanje na užetu koje visi s palme – palm swing i Coconut Tree Hill u Mirissi. Kokosove smo palme nekako uspjeli zaboraviti, a bile su nam iza ugla. Jednostavno smo krenuli dalje i prekasno se sjetili da se vratimo. Ali sam zato ja u maloj mjeri pobijedila dio svojih strahova od visine :) Uže su na palmu postavili vlasnici kafića Dream Cabana na plaži Dalawella i naplaćuju ljuljanje (tri swinga) 500 rupija (18kn). Jednom nogom stanete u rupu od užeta, primite se za njega, a preslatki klinac vas odvuče prema moru i pusti. I onda se ljuljate. I koliko god izgleda lagano, možda i je, ali meni nije bilo, jer nemam snage u rukama. Ali je totalna fora. Nisam imala snage ponoviti to tri puta, i treći swing nije smio iskoristiti moj muž umjesto mene – ne daju, nema dijeljenja. Ali ponovila bih opet jer je prekrasno iskustvo na prekrasnoj dugoj pješčanoj plaži sa savinutim visokim kokosovim palmama. Ako ste u Mirissi, otiđite tamo rano ujutro na izlazak, ili predvečer na zalazak sunca – bit će još ljepše i romantičnije.
Još jedna poznata lokacija je 9 Arches Bridge – prekrasan stari kameni most kojem i sam naziv govori s devet lukova. Ella je malo slatko mjesto, početna stanica za brojne planinare, raj za backpackere. Jedno od rijetkih koje izgleda malo drugačije – onako kako smo mi navikli, s nekoliko pubova i restorana kakve poznajemo. Kad stignete u Ellu, svako malo će vas natpisi navoditi na puteve prema mostu. S glavne ceste ima nekoliko mjesta s kojih se možete spustiti. Mi smo išli stepenicama pa tračnicom. Most je stvarno kao iz bajke. Još jedno prevladavanje strahova – čak sam se i sjela na njega (dobro ne na najviši dio al svejedno). Proučite vozni red vlakova, iako znaju dosta kasniti, pa ga možete i dočekati i uloviti fora trenutak.
Praktični savjeti
Nosite jedan komplet odjeće za jedan dan. Sve što ćete taj dan nositi na sebi, može ravno u pranje. S obzirom da ih je dosta još na razini pranja veša u potocima i jezerima (kao i sebe nakon tog veša), iskoristite kilograme koje možete nositi. Pamuk i lan će biti najbolja opcija, za žene duge haljine i hlače, majice kratkih rukava (ne bretele), za muškarce kratke hlače do ispod koljena. Za penjanja i pješačenja tenisice, za hodanja otvorene sandale.
Ako ćete ulaziti u hramove, morat ćete ući bosi. Nosite sa sobom stopalice, jer se kamen užari i teško je hodati po njemu i u čarapama, ali barem malo zaštite. Tu je nastupila sreća kišnog vremena za nas jer smo ih gotovo sve obišli dok nije pržilo sunce.
Obavezno uzmite kremu za sunčanje visokog faktora i mažite se s njom.
Za one koji imaju problema sa čistoćom – sredstvo za dezinfekciju – ona mala putna pakiranja će biti najpraktičnija.
Novce smo dizali na bankomatu – ima ih svugdje.
Karticu za mobitel smo kupili na aerodromu, sve će vam namjestiti na štandu – broj i 5GB za nekih 8 eura, koje nismo uspjeli potrošiti. Dialog i Mobitel su najveći s najboljom pokrivenošću. Iskakati će vam razno razne dosadne reklame, ali preživjet ćete. Nestat će čim maknete karticu iz mobitela.
Nosite početno barem litru vode sa sobom ujutro, a još litru popijte dodatno uz hranu i popodne.
Ako imate osjetljiv želudac, uzmite sa sobom aktivni ugljen.
More je jako toplo u sezoni, za naše pojmove i pretoplo.
Uživajte u Šri Lanci i svim njenim prednostima i manama!
Comments